0
U prethodnom tekstu govorili smo o pravilnom pristupu djeci u kontekstu sportskog razvoja. Cesto se pred djecu primarno postavlja ocekivanje pobjede. Kada je sportaš usmjeren samo na ishod odnosno pobjedu, mogu se javiti vjerovanja kako se MORA pobijediti jer samo pobjeda predstavlja ostvarenje cilja, odnosno uspjeh. Takav pogled na sport u djecjoj dobi nakon poraza cesto dovodi do pada samopouzdanja, povecanja straha i napetosti, pada motivacije i manjeg ulaganja truda, a u konacnici sve to dovodi do lošije izvedbe. Bitno je, posebice kod djece, naglasak staviti na samu izvedbu i razvoj sposobnosti i vještine jer u konacnici to je cilj; da dijete kroz ucenje i vježbanje u odrasloj dobi postane dobar sportaš, a ne da ostvaruje vrhunske plasmane u desetoj godini, a odustane od sporta ili „izgori“ do juniorske razine. Dugorocni planovi sportaša ukljucuju i period duljine od 10 do 15 godina koji je podijeljen u nekoliko faza s obzirom na procjenu mogucnosti napredovanja (bazicno treniranje osnova, dubinska specijalizacija i težnja prema maksimumu ostvarenja pojedinca te postizanje medunarodne razine u natjecanju). Nakon identificiranja talenta u mladoj dobi cesto se javlja tendencija da se taj talent iskoristi ranom specijalizacijom i preambicioznim natjecateljskim rasporedom. Pritom se u vecoj mjeri fokusiramo na ishod, odnosno pobjedu, nego na sam proces (optimalan trening). Takvi postupci proizvode primjerice uspješne juniorske šampione, no dolazi do izostanka daljnjeg napretka na seniorskoj razini zbog izgaranja. Mislimo da trenutno nema boljeg primjera za pravilan pristup u djecjim sportskim školama od Barcelone i španjolskog nacina rada s djecom. Ove je godine Barcelona osvojila Ligu prvaka u nogometu i rukometu, košarkaški klub Barcelona je redovito u završnicama na Final Four-u, Španjolska je europski i svjetski prvak u nogometu, Barcelona je u LNFS prvenstvu prva, Nadal je trenutno broj 1… Jedan dio odgovora zašto je to tako sigurno leži i u pristupu djeci prilikom sportskog razvoja. Španjolci su svjesni kako je pri razvoju igraca i sportaša u mladim uzrastima puno bitnije biti usmjeren na kvalitetu igre i izvedbu nego na rezultat. Sportaši ciji treneri stavljaju kvalitetu igre i izvedbe ispred rezultata su u vecoj mjeri samopouzdaniji, zadovoljniji su sobom, rjede se osjecaju manje vrijednima pri porazu, imaju bolju mentalnu cvrstocu, nisu optereceni rezultatom i što je najvažnije-mogu maksimalno razviti svoj potencijal za razliku od sportaša koji su usmjereni prvenstveno na rezultat. Upravo iz navedenih razloga Barcelona svake godine iz juniorskih kategorija dobije 3-5 igraca koji mogu igrati na vrhunskoj razini u seniorskim kategorijama.
U sportu je dobro sjetiti se poslovice „Sve u svoje vrijeme“. Takoder treba znati kako djeca najviše uce i najviše su motivirana kada rade nešto u cemu uživaju, a teško je u necemu uživati ako se cesto vrši pritisak da moraju biti najbolji i da moraju uvijek pobjedivati. Uloga roditelja je da malo ublaže taj pritisak koji se vec sam od sebe namece kod djeteta (usporedba sa suigracima, visoki kriteriji koji se postavljaju pred njega, natjecateljska atmosfera u nogometu i sl.). Važno je znati kako dugorocno gledajuci dobar sportaš nije onaj koji u nekom trenutku pobjeduje vec onaj koji je naucio vracati se nakon neuspjeha (Balent, 2010).
U sportu je dobro sjetiti se poslovice „Sve u svoje vrijeme“. Takoder treba znati kako djeca najviše uce i najviše su motivirana kada rade nešto u cemu uživaju, a teško je u necemu uživati ako se cesto vrši pritisak da moraju biti najbolji i da moraju uvijek pobjedivati. Uloga roditelja je da malo ublaže taj pritisak koji se vec sam od sebe namece kod djeteta (usporedba sa suigracima, visoki kriteriji koji se postavljaju pred njega, natjecateljska atmosfera u nogometu i sl.). Važno je znati kako dugorocno gledajuci dobar sportaš nije onaj koji u nekom trenutku pobjeduje vec onaj koji je naucio vracati se nakon neuspjeha (Balent, 2010).