0
Igrac u sportski dogadaj/utakmicu unosi osnovnu licnost. Medutim, najsnažniji i najistaknutiji dio cijelog scenarija ne mora biti licnost igraca, vec situacija u koju je igrac stavljen. Na primjer, ako od vas zatraže da postignete/obranite akumulirani udarac s 10m, o cemu ovisi hocete li ispasti iz lige ili ostati, postat cete anksiozni. To ce se dogoditi, bez obzira imate li jako izraženu osobinu anksioznosti (treme) ili ne. Stupanj o komu ce necija licnost imati utjecaja na postignuce u igri ovisi o interakciji izmedu igraca (licnost) i situacije u kojoj se nalazi.
Prema interakcijskom modelu, samom licnošcu igraca može se objasniti manji dio ponašanja igraca, negdje oko 10-15%. Sportsko postignuce sastavljeno je od nekoliko faktora, a faktor koji ima najveci udio u predvidanju uspješnosti igraca su fizicke i motoricke sposobnosti na koje otpada oko 60%. Ostali dio odnosi se na okolinu, licnost igraca i interakciju igraca i okoline (situacije). Prema tome, psihološki profil uspješnog, vrhunskog igraca može se jasno razlikovati od onog manje uspješnog, psihicki labilnijeg. S obzirom na model mentalnog zdravlja, uspješni i kvalitetniji igraci su opcenito psihicki zdraviji nego manje uspješni igraci. Drugim rijecima, uspješniji igraci imaju odredene osobine licnosti, a to su odlucnost, ekstraverzija (društvenost) i nisku razinu neuroticizma. Osobe s visokom razinom neuroticizma se najcešce tjeskobne, zabrinute, cesto neraspoložene i depresivne, pretjerano su osjecajne i pretjerano reagiraju na kritiku te im je potrebno dugo vremena da se vrate u pocetno stanje nakon emocionalno uzbudujuceg iskustva. Osim toga, uspješan igrac takoder ima vrlo izraženu osobinu odlucnosti. Odlucnost je mjera samopouzdanja–upornosti da same sebe dovedemo do vlastitih granica. Igraci s niskim stupnjem odlucnosti lako ce se preplašiti i izgubit ce utakmicu vec i prije nego ona pocne. Upornost se može povecati planiranjem aktivnosti i reakcija na situacije koje je zahtijevaju te njihovim prakticiranjem. Odlucnost može dovesti i do agresivnosti te oni s njezinom velikom dozom moraju nauciti ne trošiti energiju na agresivnost tijekom treninga, vec tu agresivnost kanalizirati na samoj utakmici. Preodlucni igraci su skloniji i pretreniranosti.
Još jedna bitna osobina uspješnog igraca je i osobna odgovornost.
Osobna odgovornost je sposobnost da se realno barata s porazima i pogreškama. Niski stupanj može znaciti da igrac krivi druge za vlastite pogreške, a visoki stupanj da je pojedinac prestrog prema sebi i postaje ljut pa cak i depresivan i na najmanju pogrešku (Cox, 1998). To takoder može dovesti do pretreniranosti, o cemu cemo govoriti u nekom od narednih clanaka.
Prema interakcijskom modelu, samom licnošcu igraca može se objasniti manji dio ponašanja igraca, negdje oko 10-15%. Sportsko postignuce sastavljeno je od nekoliko faktora, a faktor koji ima najveci udio u predvidanju uspješnosti igraca su fizicke i motoricke sposobnosti na koje otpada oko 60%. Ostali dio odnosi se na okolinu, licnost igraca i interakciju igraca i okoline (situacije). Prema tome, psihološki profil uspješnog, vrhunskog igraca može se jasno razlikovati od onog manje uspješnog, psihicki labilnijeg. S obzirom na model mentalnog zdravlja, uspješni i kvalitetniji igraci su opcenito psihicki zdraviji nego manje uspješni igraci. Drugim rijecima, uspješniji igraci imaju odredene osobine licnosti, a to su odlucnost, ekstraverzija (društvenost) i nisku razinu neuroticizma. Osobe s visokom razinom neuroticizma se najcešce tjeskobne, zabrinute, cesto neraspoložene i depresivne, pretjerano su osjecajne i pretjerano reagiraju na kritiku te im je potrebno dugo vremena da se vrate u pocetno stanje nakon emocionalno uzbudujuceg iskustva. Osim toga, uspješan igrac takoder ima vrlo izraženu osobinu odlucnosti. Odlucnost je mjera samopouzdanja–upornosti da same sebe dovedemo do vlastitih granica. Igraci s niskim stupnjem odlucnosti lako ce se preplašiti i izgubit ce utakmicu vec i prije nego ona pocne. Upornost se može povecati planiranjem aktivnosti i reakcija na situacije koje je zahtijevaju te njihovim prakticiranjem. Odlucnost može dovesti i do agresivnosti te oni s njezinom velikom dozom moraju nauciti ne trošiti energiju na agresivnost tijekom treninga, vec tu agresivnost kanalizirati na samoj utakmici. Preodlucni igraci su skloniji i pretreniranosti.
Još jedna bitna osobina uspješnog igraca je i osobna odgovornost.
Osobna odgovornost je sposobnost da se realno barata s porazima i pogreškama. Niski stupanj može znaciti da igrac krivi druge za vlastite pogreške, a visoki stupanj da je pojedinac prestrog prema sebi i postaje ljut pa cak i depresivan i na najmanju pogrešku (Cox, 1998). To takoder može dovesti do pretreniranosti, o cemu cemo govoriti u nekom od narednih clanaka.