Psihološka priprema igraca/ekipe
 

Futsal Concept Explanation
Zadatak trenera u toku priprema je jasno definirati ciljeve koje treba ostvariti na natjecanju. Ako je protivnik kvalitetnija ekipa, taj je slucaj lakši za trenera jer se naglasak stavlja na slabije tocke protivnicke ekipe, cime se razbija osjecaj inferiornosti kod igraca, a ujedno se može raditi i na motivaciji s obzirom na to da je opce poznato razmišljanje igraca da se u takvim situacijama ide «na sve ili ništa».Motivacija i spremnost za igru veci su jer sportaši nisu blokirani ishodom natjecanja, opušteni su i nije rijedak slucaj da slabija ekipa ili sportaš u ovoj situaciji pokaže bolju igru od ocekivane.
Kada je protivnik slabija ekipa, osnovni zadatak trenera je ne dopustiti sportašima da se opuste, dekoncentriraju i olako shvate zadatak.
Ako sportaši za protivnika imaju ekipu ili pojedinca približno iste kvalitete, trener bi trebao predstaviti kompletan nacin igre protivnicke ekipe, pri tom isticuci njihove kvalitete i prednosti. Prioritet se stavlja na iskorištavanje slabijih strana protivnika.
Tu se javlja osnovno pitanje- kako treba pripremati sportaše i što im govoriti, a što ne prije natjecanja? Postoji jako tanka granica izmedu pravilne pripreme sportaša prije natjecanja i totalnog psihickog izbacivanja s puta koji je potreban za dobru igru. Vrlo je važno da trener prouci protivnikove snage i slabosti, ali je li zaista potrebno da ih unosi i u vlastite sportaše? Neki treneri vjeruju da je takva priprema samo nepotrebno gubljenje vremena, dok drugi provode sate i sate u analiziranju svakog protivnikovog koraka i akcije. Treneri trebaju biti svjesni da ce se nezadovoljstvo sportaša bilo kojim dijelom treninga ili natjecanja prvo slomiti na njihovim ledima. Bez obzira na to kakvu je odluku donio, uvijek ce biti sportaša koji nece biti njome zadovoljni. Ali tu je vrlo važno napomenuti sportašima da njihov posao nije procjenjivanje i ispravljanje svog trenera nego da pokušaju dati sve od sebe.
«Ne znam, ali ja mislim da je najveci problem to što nam trener prije svake igre govori samo o tome koliko su dobri naši protivnici i kako ce nas razbiti na terenu ako necemo biti dobri. To nam govori cak i kad protivnicka momcad uopce nije toliko bolja od nas i nakon nekog vremena svi smo poceli vjerovati u to. Mislim da trošimo previše vremena razmišljajuci o tome koliko su dobri naši protivnici umjesto da nam trener barem jednom kaže koliko smo mi dobri.« Sportaš koji ovako razmišlja sigurno nece dati sve od sebe na utakmici.
U tome leži najveci problem kada se previše vremena troši na protivnika prilikom planiranja strategija za natjecanje. Fokusiranje na protivnika odvlaci previše pažnje s onoga što bi trebalo biti u prvom planu- trenera i njegovih sportaša. Ako su treneru i sportašu na prvom mjestu protivnik i njegov nacin igre, uci ce u natjecanje nespreman da igra svoju igru. Ako zaista žele doci na vrh, tada misli o protivniku moraju biti zadnja stvar u sportaševim glavama na dan natjecanja. Primjer trenera košarke Johna Woodena pokazuje nam da nije uvijek najvažnije znati baš svaki protivnikov pokret. On je vjerovao da, ako ekipu uvježba da savršeno izvode svoju igru i da se znaju izvuci iz svake situacije svojom igrom, a ne reakcijom na igru protivnika, tada nije ni važno što radi protivnicka ekipa. Na taj je nacin pažnja igraca uvijek ostajala na vlastitoj igri.
Malo je trenera danas koji bi se usudili ici na natjecanje potpuno nepripremljeni, ali važno je znati granicu i provesti više vremena koncentrirajuci se na vlastitu igru i vlastite pogreške. Cinjenica je da, ako trener previše zastrašuje sportaše s dobrom igrom protivnika, oni odlaze na natjecanje s negativnim mislima i frustracijama, a kada se to dogodi-rijetko kada igraju dobro. Važnost trenera u napretku sportaša neprocjenjiva je jer on je taj koji prvi i zadnji ostaje uz njega na svakom treningu i natjecanju. Uzajamno poštovanje i razumijevanje jedini je put do uspjeha (Štimac i sur., 2001).

Categories Psychology